Ibrica Jusić - Nježnost u mraku

Već je ponoć, sad smo sami
tiho radio svira
i nad pesmom medju nama
od srca do srca
brodi naša bolest laka
kojoj sreća je ime
koja zaljubljene sjeća
onog što svi žele

Daj mi usta da ih ljubim
ovi rukama moj vrat
ne zna ljubav za gubitak
niti poraz, niti sram…

Daj mi grudi da ih ljubim
prst nek opiše ti pas
ne zna ljubav za gubitak
nema poraza za nas…

Znaj da ljubav je to more
što se vječno hvata skala
val što sam iskopa raku
opet digne se iz vala
kao i sad nek sve do zore
tiho radio se čuje
prerano će ionako
proći sve što tu je.

- hvala noDrama