Ibrica Jusić - Dvije duše

Ko dvoje umornih, starih
Jedno se uz drugo stisli,
I sjede – tihi i sami
U davne utonivši misli.


Odajom kroči vrijeme,
Teški mu prolaze časi,
Sumrak sve jače pada
I svjetlo se danje gasi…


Na zidu vise portreti,
Slike čudne i stare:
To mrtva gledaju lica
Na život i njegove čare.


A samotnog, davnog iz kuta
S prašnoga fortepiana
Vedra i vesela pjesma
Minulih javlja se dana…



I odajom zamrije šapat
Ko jeseni vjetar kad duše-
To jezikom govore svojim
Dvije umorne stare duše…

- hvala noDrama