Ibrica Jusić - Poljubaca, poljubaca

Lijepo se sjetit da si bio dijete
I gledat kako djeca trče gradom
kao da to su latice što lete
I poljupce im nježne slati kradom


Ljubiti treba te što djeca trajno
U svome srcu što djetinjstvo nose
U sebi kao nešto drago tajno
Krijući svoje prve sijede kose


Poljubaca djeci treba
kao sunca, kao neba
kao pjesme, kao ljeta,
kao kruha, kao svijeta
Poljubaca treba njima,
poljubaca treba svima
U sebi je svako dijete
Poljupci nek svijetom lete


U sebi svi su ljudi samo djeca
dijete je svaki čovjek, svaka žena
koja od sreće počinje da jeca
kad pruži cvijet joj dijete jednog trena


Djeca su oni što bi mjesec htjeli,
mjesec da mogu pokloniti ga svima
dijete je čak i čovjek što ne želi dijete
I on dječje srce ima


Poljubaca djeci treba
kao sunca, kao neba
kao pjesme, kao ljeta,
kao kruha, kao svijeta
Poljubaca treba njima,
poljubaca treba svima
U sebi je svako dijete
Poljupci nek svijetom lete

- hvala noDrama