Josipa Lisac - Tko zna kog vidiš u meni?

Budim se svakog jutra pored tebe,
i pitam se – tko se krije u srcu tvom?
A pogled moj ko da osjećaš, budiš se
poput tata. što na djelu zatečen je tu.

Činiš stvari što primjećujem prvi put –
dotjeruješ se više no što znaš,
i stavljaš miris nov – sve je čudno to!

Al’ tko da zna što jest u tom?
Što kriješ ti u srcu svom?
Tko da zna, kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješiš mi se ti?

Osjećam po svemu da si odsutan,
i vidim to u praznom oku tvom.
Ti kriješ nusku te, ipak – odaje te sve!

Al’ tko da zna što jest u tom?
Što kriješ ti u srcu svom?
Tko da zna, kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješiš mi se ti?

I na vratim još, dok hledam tvoj lik,
učini mi se da stranca vidim ja.
Ne prepoznajem tad ni tvoj kaput, ni šal,
i meni nepoznat lik u oku tvom sja.

Dok za tobom se vrata tiho zatvaraju,
ja tješim samo sebe, gušeć’ plač,
u jastuk vičem ja: “Ne, to nije istina!”.

Al’ tko da zna što jest u tom?
Što kriješ ti u srcu svom?
Tko da zna, kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješiš mi se ti?

- hvala Marko