Dečije Branko Ćopić - Medo

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pcela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kucicu svoju.
-Kucica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' cu je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poci cu s vama, jer volim šalu,
hocu da vidim ježa – budalu!

- hvala Margarita Bulgakowa