Dečije Branko Ćopić - Vuk

Požuri lija, necujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam – lija sve duva -
zašto jež kucu toliko cuva.
-Eh, kuca, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poci cu s tobom jer volim šalu,
hocu da vidim ježa – budalu!

- hvala Margarita Bulgakowa