Saht - Stoka

Komšija urla svaki dan, od buke mi se trese stan,
U kafani pije na recku, pa posle bije ženu i decu.
Nosi majicu na bretele, ima pogled kao krele,
Zelene mu se tetovaže, dok pred Bogom krade, laže.
Tursku muziku ne gasi, češe muda na terasi,
Prdi i podriguje, nikada ne miruje.

Stoka ne kapira reči, stoka predamnom se beči,
Stoka je došla u grad, sa sobom je donela smrad.

Noću krcka orahe na beli luk dinfuje
Mrzi sebe i čitav svet, svaka druga reč mu je: BRE!
Svoju ženu siluje, a drugu na ruci miluje.
Nadrkan je večno on, džibri na kiseli znoj.
Od brlje kad se šlogira, kao džanki stondira,
I psuje Boga i sve ljude, po parketu pljuje zube.

Stoka ne kapira reči, stoka predamnom se beči.
Stoka je došla u grad, sa sobom je donela smrad.

Stoka! Stoka! Stoka! Stoka!

- hvala ...