Miladin Sobic - Rani jad

Nikšić - Beograd - Zagreb - Ptuj,
život njegov prođe tu,
radeći za fabriku.
Dana tih se sjeti sad,
ali to je rani jad,
realnost je sad drugačija.

Sada on je besposlen,
život mu je razrušen,
a neko ga tek vidi tamo i tu.
Puno pije svakog dana,
sve manje i manje spava,
stvarnost ga je razočarala.

(ref):
A njegov je život čudan bio,
nekad se veselio,
tužnim ga učinio,
ali on ga je volio.
(x2)

Nekad je sa fabrikom
do Libana stizao,
a sad ni do Titograda.
Gradom samo onda šeta
kada vrijeme poaveta,
kad na ulici nema nikoga.

Ništarije boji se,
kad počnu grad da pale
da li će ga zaobići?
U krugu tom se ne vidi,
a ni u politici,
takve teme ga ne privlače.

(ref):
A njegov je život čudan bio,
nekad se veselio,
tužnim ga učinio,
ali on ga je volio.
(x2)

Njemu treba rakija,
da tugu svoju savlada,
i djela Kiša da čita.
Njegova su djela rana
hvaljena od veterana,
ali prestao je u fabrici raditi.

(ref):
A njegov je život čudan bio,
nekad se veselio,
tužnim ga učinio,
ali on ga je volio.
(x2)

- hvala CG020