Miladin Sobic - Jutarnja kava

Probudit ćeš se jednoga dana
a mene kraj tebe više neće biti,
jutarnju kavu popit' ćeš sama
i neki strah sama ćeš od sebe kriti.

Tješit ćeš se da sam ustao rano
zbog neke važne neodgodive stvari,
a možda ćeš se nasmiješiti samo,
što da ti ta glupost cijeli dan pokvari.

Pa ipak sa posla znam da ćeš me zvati,
prvi put u deset pa u dvanaest, pa u jedan
odgovor pravi ti još nećeš znati
i pomislit ćeš, glupo počeo je tjedan.

I ko zna gdje on sada Bogu vrijeme krade,
besposlen stoji i pije svoja pića,
u društvu momaka koji nikada ne rade
uz konjak i vlahov o košarci priča.

A ja u nekom vlaku
pod kaputom pijan od tuge,
slušat ću plač vjetra i jecaje,
jecaje pruge.

Poslijepodne kad dođeš kući
jedno bijelo pismo čekat će na te
i srce će početi jače tući
kad prepoznaš slova i shvatiš da su za te.

Za sve što ćeš htjeti bit će kasno,
nešto što je tvoje ti najednom gubiš,
kasno noću u postelji praznoj
prvi put ćeš shvatit koliko me ljubiš.

Prvi put ćeš shvatit, a ja, bit ću daleko.

- hvala diler