Kristina Kovač - Nikada

Prvi put sad nema te
da mi suze obrišeš...
Uzima me sećanje,
odjednom sve miriše
na tvoje tople obraze...
Ta tvoja čuvena snaga
i sjaj kojim si živela,
svakoga ko te je znao
zauvek si dotakla, promenila...

Ja nikada te neću pustiti,
jer posle tvoje meke ljubavi,
niko mi nikad neće pružiti
čaroliju kojom zvala si se ti...
Nisam ni stigla da se zahvalim,
milion dobrih vesti podarim...
Šta će mi ovaj svet bez ljubavi?
Bez tebe zauvek ću plakati...
Obećavam da neću skliznuti...
Obećavam nikad te neću pustiti...

I da si samo imala nas,
to bi bilo dovoljno...
Jer kako si davala,
bila si umetnica,
a ja bih sve to ponovo...
Toliko godina ja sam
gledala osmeh taj,
pod grudima nosila te
i tako ponosila se, dobro znaj...

Ja nikada te neću pustiti,
jer posle tvoje meke ljubavi,
niko mi nikad neće pružiti
čaroliju kojom zvala si se ti...
Nisam ni stigla da se zahvalim,
milion dobrih vesti podarim...
Šta će mi ovaj svet bez ljubavi?
Bez tebe zauvek ću plakati...
Obećavam da neću skliznuti...
Obećavam nikad te neću pustiti...

Na današnji dan si me rodila
i ne mogu da se ne zapitam
da l' možda sada si tu?
Da l' posetiš me u snu?
Jer noćas sam te sanjala...
Još uvek naručje tvoje
za mene je jedini dom...
Vreme bih vratila,
jer nisam te zadnji put zagrlila...

Ja nikada te neću pustiti,
jer posle tvoje meke ljubavi,
niko mi nikad neće pružiti
čaroliju kojom zvala si se ti...
Nisam ni stigla da se zahvalim,
milion dobrih vesti podarim...
Šta će mi ovaj svet bez ljubavi?
Bez tebe zauvek ću plakati...
Obećavam da neću skliznuti...
Obećavam nikad te neću pustiti...

- hvala Zoka