Miladin Sobic - Desetka iz drugarstva II

U jednom gradu, kraj hladne rijeke,
Bas me briga u kom,
Gdje ulice zadnje u tmini se gube
Stoji studentski dom.

A u tom domu, na prvom spratu
Vrata su i jedan broj,
iza njih tamo u sobici maloj
zivi kolega moj,

Sta tamo sve ima, nabrojati redom
Ne znam da li bih mog'o,
Al cim tamo krocih, tri kreveta vidjeh,
A njih, brate, nekako mnogo,

Pa poslje shvatim da tu samo treba
malo vjestine i jedna proba
svako od njih moze svoju drzavu imat
al' svijet je ipak ta soba
svako od njih moze svoju drzavu imat
al' svijet je ipak ta soba

Odavde smjelo na ispit se ide,
cilo i sa puno volje,
Na povratku nekom ruka se pruzi, a nekom:
Bolan, bice bolje!
I uvijek pozalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva,
al' nikad ne odem, a da im ne upisem
Desetku iz drugarstva, desetku iz drugarstva

O da vidite, obicno dva put u mjesecu
tog slavlja i te vike
kad stigne paket od neke majke
sa Durmitora ili iz Like

il' kad sibicu vuku ko ce nocas spavat
na promaji pokraj vrata
ili kad se otkrije da svi su se zatreskali
u onu Maricu s trecega sprata
ili kad se otkrije da svi su se zatreskali
u onu Maricu s trecega sprata

il' kad pisu drugaru kom ne smetaju vise uvojci,
nije na vrijeme potvrdu snaso
I eno ga sada u vojsci.

Odavde smjelo na ispit se ide,
cilo i sa puno volje,
Na povratku nekom ruka se pruzi, a nekom:
Bolan, bice bolje!
I uvijek pozalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva,
al' nikad ne odem, a da im ne upisem
Desetku iz drugarstva, desetku iz drugarstva

Udjose u pjesmu moju
Na glavna vrata,
Al' ne preko veze i poznanstva,
Jer svakom od njih propusnica bjese
ONA DESETKA IZ DRUGARSTVA!
ONA DESETKA IZ DRUGARSTVA!

- hvala Igor