Satan Panonski - Ganut sobom

Manje, više, kud, kako, tko…
Poštenom se ukaže povijest
dok sva je večina lojalna
u osmatranju privida nad sobom,
u pomaganju izgrađivanja pruga,
rada na tračnicama svih vlakova
gdje jedino silovni sudari su znani
…eh, pamfleta

Lojalna večina nikud putuje i strah je
I tajac u mislima mojim obnaženim
kao u dječaka kog još uvijek čedna,
bez malja bestidno mije majka njegova,
tajac a koji nije predah,
dok gledam pustinju, prašumu, močvaru,
kad u smjelosti pokreno vrtešku neistraženu
koju od roda mi ni jedan ni okom ne dotače

I koliki su propast obgrlili u želji
A mene pusti, druže moj, rado bih pobjeći
Pobjegao sam ali ne u nezasitoj nakani
potražiti izgubljene vagone kompozicije

U cik-cak, u potmuli mrak, u kliktaj zore
Da, ja sam prihvatio liniju punu prekida,
punu kušnji, straha, čuda, ludosti suludoj
Još imam majku i ona me ohrabri
Još imam brata i on me opremi
Tako tim kretanjima nema mjesta za stalnost,
za estetiku, simetriju aleje ukrasa punu
Drvored i svjetiljke dvoje zaljubljenih
ne primiše sklad razbacanosti ove plamteće krvi,
ubit isto će me sumrak koliko i osvit,
uplašiti sova kako i slavuj,
radost u bolu, čežnja u osmjehu
Sablasno stablo beskraja mojih doticaja

- hvala Sida