Satan Panonski - Krvava košulja

Sve vrištaje podnevne ponoći
zametnu gnoj svih zuba do zuba,
do zuba naoružan krvlju zaraženom,
nošen bolesnim vremenom
tonuo sam u jedinstveno potonuće

Ti si mislio od Istina mojih,
bogohulnik, rodoskrvnik opaki
i krik tog poganog djecu plača, odvodi
Izopačinom steknu se svi moji provodi
koji si snebivan vidio usne njihove,
jednako jezici dječaka i djevojčica
ljubiti bi krater vatre ove vječne
ne mareć kakve sve biti će opekline
Tako si zaključio,
bijesan o moje ozdravljenje,
strahujuć o njezinu ljepotu

- hvala Sida