Miladin Sobic - Žana

Svi mi kažu da sam pijan
odkad jednu malu sretoh ja
a od čega niko ni ne zna
Svi mi kažu da sam pijan
i da mi je često crven nos
svi mi kažu da sam pijan,
srećan, neočešljan, neobrijan
neobrijan

A meni život čemer nosi
mnogih zelja krah
hoće da mi napakosti
đubre i utjera strah
Iz dana u dan pušta nokte
da mi vidi krv
a ne shvata mnogo hoće
uzalud mi truje voće
uzalud mi želi biti trn

A iz tih jada drustvo moje
kaze da mu ne pomaže
ni konjak ni vinjak
cigarete, nož i tuče
ili sve moguće silne pare čak
pa uhode me noću danju
otkrit tajnu čudnom stanju
srecan pijan a trezvenjak
Traze krčmu koju krijem
hoće piće koje pijem
da im svane dan
a niko ne zna...

Moja Žana
ti si krčma i kafana
u njedrima bombe dvije
krčmarice najmilije
niko ne zna moja Žana
ti si piće i kafana
puna njedra bombe dvije
utočište najmilije

U tjeskobi i u sjeti
kad mi prođe dan
golem jecaj teška suza
poremeti plan
kad se vrati da se sveti
neki stari grijeh
ispred vrata sobe moje
kad začujem od zivota
podrugljivi sm'jeh

Znaš da mi tu nikako
ne mogu pomoći
konjak nit' vinjak
cigarete nož i tuče
ili škole kako uče
silne pare čak
otisnem se kao sjena
od ugla do ugla
kradom kroz c'jeli grad
odem krčmi koju krijem,
mome piću što ga pijem
dok ne svane dan
niko ne zna...

Moja Žana
ti si krčma i kafana
u njedrima bombe dvije
krčmarice najmilije
niko ne zna
moja Žana
da si krčma i kafana
puna njedra bombe dvije
utočište najmilije

Samo znaju da mi kažu
da sam pijan
otkad jednu malu sretoh ja
da mi kažu da sam pijan
a od čega niko i ne zna

Niko ne zna moja Žana
ti si krčma i kafana
puna njedra bombe dvije
krčmarice najmilije
Niko ne zna moja Žana
ti si krčma i kafana
puna njedra bombe dvije
krčmarice najmilije

Niko ne zna moja Žana....

- hvala rumuun