Miladin Sobic - Ašik Ajša (duža verzija)

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noći do studentske sobe
ni sad ne znam kako kraj nje legoh
bješe ljeto na njoj malo robe

Sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
vidim kuja za kurjakom vapi

A nije znala da sam pjesnik
i da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih al’ kroz moju sobu

Skliznu suknja dočekaše bedra
niz kičmu mi triput prođe jeza
skide bluzu zaigrase njedra
jezik mi se u čvorove sveza

Na prozor mi bješe smokva sjela
netaknuta od veranja i krađe
čudila se što je doživjela
da vidi nešto i od sebe slađe

A nije znala da sam pjesnik
i da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu

Pričala mi kako živi sama
čovjek radi za njemačku marku
svega ima al' joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku

Možda i nije htjela,
Ašik Ajša da se da,
tijelo joj vrelo pogibija prava
a vani kiša pojačava

Kod komšije igrali su karte
čule su se psovke i galama
časovnik je švercovao sate
od prozora bježala je tama

Zaspali smo onako postranačke
dok se zora žarila u licu
poslije lude noći dubrovačke
često sanjam u polju ždrebicu

A nije znala da sam pjesnik
i da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noći do studentske sobe
ni sad ne znam kako je dovedoh

Ta noć prođe za njom mnoga ljeta
u onoj sobi ko zna ko sad živi
lijepu Ajšu ja više ne sretah
osta pjesma jedan papir sivi

Kad ostane život bez kaputa
i u dušu zima se zavuče
kada starost vidi kraj od puta
sjećaću se k’o da bješe juče

- hvala ajdevuce