Miroslav Škoro - Žao mi je

žao mi je
djece bez roditelja,
ljudi bez prijatelja,
onih što nisu zdravo,
naše mi ljubavi žao

žao mi je
onih što kruha išau,
nemoano šake stišau
žalim ih što su gladni
nemaju sreće jadni

i pitam se , pitam skoro život cijeli
dal’ to nekog tu?a nesreća veseli
k’o da iza ugla stoji, pa nas vreba
sve više je onih koje žalit treba

žao mi je
onih što sebe žale
pa ispadnu budale
žalim i krivo suđene
zavedene i sluđene

žao mi je
kad lažu, kad nas kradu
ljudi što gube nadu
kad vjere nema više
loše nam se piše

i pitam se , pitam skoro život cijeli
dal’ to nekog tuđa nesreća veseli
k’o da iza ugla stoji, pa nas vreba
sve više je onih koje žalit treba

žao mi je
što istinu doznati
glupana prepoznati
nikada neću moći
što ae mi život proći
žalim što pjesma će stati
a tek sam počeo...
nabrajati