Miroslav Škoro - Dvorište

U mom dvorištu,
od kad za se znaju moji
u njemu nam kuća stoji
štono jednom stari reče
“nekad bilo puno veće”
al’ kako ‘ko prolazio
od njeg malo otkinuo
razne okolo barabe
svi bi ako može džabe
u mom dvorištu
ja nedavno rekoh dosta
da ne bi bez svega osta
kupih žicu, stupce, boje
pa ogradih što je moje
kad komšije svi zajedno
dreknu da sam đubre jedno
prijete mi se mračne sile
i na mene dižu vile
u mom dvorištu
‘ko je gazda u dvorištu
sad se valjda zna
ak’ je ne’ko svoj na svome
to sam onda ja
u mom dvorištu
pjeto zbriso preko plota
ali okolo sad se mota
“kriv sam” s druge strane viče
al’ ne pušim ja te priče
imam ja i neke svoje
podmeću mi, dane broje
vieu “ograda će pasti”
znam ja takve što bi vlasti
u mom dvorištu
kukuruzu držim cjenu
i to čvrstu kao stijenu
a kad netko imat zna
ja mu uzmem dvajestdva
od ostatka još trećinu
i steram u materinu
sve što smeta moja kasa
ti nemaju pravo glasa
u mom dvorištu
‘ko je gazda...

u mom dvorištu
eim me vide ruku pruže
okrenem se, već me tuže
a k tome i svakog dana
sto problema još izvana
susjede sve viđam rjeđe
ne štima nam oko međe
njima malo, pa ih ždere
stalno nekog vraga mjere
u mom dvorištu
sva’ko svakog sad napada
al’ pušu vjetri sa zapada
jokšir, bekšir čak bizoni
o svemu se brinu oni
često u moj atar svrate
samo jedu, niš’ ne plate
ograda i njima smeta
i to što ja mimo svijeta
u mom dvorištu
‘ko je gazda...

- hvala ANA