Tereza Kesovija - Nerođeni sine moj

Ispod srca k'o u zipci,
sad se boriš za svoj dah,
kliču ševe, zriju šipci,
poljem luta vjetar plah.

Tebi na čast ruža cvjeta,
srce bije kao stroj,
da ugledaš svjetlo svijeta,
nerođeni sine moj, sine moj!

Podižu se uvis zdanja,
u visinu leti bol,
bit ćeš velik jednog dana,
nerođeni sine moj,
bit ćeš voljen, bit ćeš sretan
i sve moje, pamti to,
kad otpočneš brojit ljeta,
nerođeni sine moj!

Tvoje lice krije tama,
ti još ne znaš što ja znam,
više neću biti sama,
kad te ovom svijetu dam.

Srce moje s tvojim kuca
i po koži lije znoj
da ugledaš svjetlo sunca,
nerođeni sine moj, sine moj!

Podižu se uvis zdanja...

- hvala LS