Tereza Kesovija - In memoriam

Dok pjevalo je srce moje,
onoga dana, istoga sata,
crna smrt je pokucala
na naš dom, na naša vrata!

Ja plakala bih kao dijete,
da sam znala, o, da sam znala!
Molila bih da te štedi
koljenima zemlji pala!

Nema te u gradu tvome
gdje se sunčan kamen bijeli,
kolijevka još tvoja živi,
al' te vječnost od nje dijeli!
Porporelom i Stradunom,
Lapadom crn galeb kruži,
kamo ću bez tvoga srca:
kratko sunce, a mrak sve duži.

Crna ženo, kosom što kosiš,
zašto moje najdraže nosiš?
U tren jedan banu tuga
nesta slavuj iz moga luga.

- hvala KSENIJA