Miladin Sobic - Svetionik

Bješe ljetnje veče palo
sunce s neba odlutalo
i zaspao val
A na pjesku ispod stjene
grlio je nju i mene
neki topli žal
tihi maestral

Katkad tamo iz plave tmine
nad livadom od pučine
gledao bi nas
Obasip'o naša tijela
suhim zlatom svog fenjera
ljubio joj lik
svetionik, svetionik

A noćas me more pita
baš na istom žalu tom
u zagrljaju mjesto s kišom
zašto ne dođoh s njom

Kad god padne noćna tama
ona negdje možda luta sama
koraci joj i ne znaju
da ja idem da me sjeti na nju
na njen dragi lik
svetionik, svetionik

Bješe ljetnje veče palo
sunce s neba odlutalo
zaspao val
A na pijesku ispod stjene
grlio je nju i mene
neki topli žal
tihi maestral

Katkad tamo iz plave tmine
nad livadom od pučine
gledao bi nas
Obasip'o naša tijela
suhim zlatom svog fenjera
ljubio joj lik
svetionik, svetionik

A noćas me more pita
baš na istom žalu tom
u zagrljaju mjesto s kišom
zašto ne dođoh sa njom

Kad god padne noćna tama
ona negdje možda luta sama
koraci joj i ne znaju
da ja idem da me sjeti na nju
na njen dragi lik
svetionik, svetionik