Miladin Sobic - Pjesma za kraj
Ja pišem ti znaj
jednu pjesmu za kraj,
ja pišem ti znaj
ovu pjesmu za kraj
Neću pušit neću noćas piti
samo pisat pjesmu
sto će jednom spomen na nas biti
Perom papir trovati i sjeći
grijati ga pod rukom što luta,
spomenuću te noćas bezbroj puta
i slušati pod prozorom zimu kako plače
ranjavajući tišinu
Ja pišem ti znaj
jednu pjesmu za kraj
ja pišem ti znaj
ovu pjesmu za kraj
Neću pričat' ko smo bili
to sve znaju kondukteri
i putnici u šestici
od kojih nismo ništa krili
tvoja pisma i dnevnici
ispisani udžbenici
Ja pišem ti znaj
jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj
ovu pjesmu za kraj
Autobus s brojem šest
morati će saznat' ovu važnu vijest
i odgovor kradom tražit' na tvom licu
zašto sjediš sama naprijed
a ja na zadnjem sicu.
Ja pustit ću znaj
jednu suzu za kraj
Ja pustit ću znaj
jednu suzu za kraj.
Ja pišem ti znaj
jednu pjesmu za kraj,
ja pišem ti znaj
ovu pjesmu za kraj
Neću pušit neću noćas piti
samo pisat pjesmu
sto će jednom spomen na nas biti
Perom papir trovati i sjeći
grijati ga pod rukom što luta,
spomenuću te noćas bezbroj puta
i slušati pod prozorom zimu kako plače
ranjavajući tišinu
Ja pišem ti znaj
jednu pjesmu za kraj
ja pišem ti znaj
ovu pjesmu za kraj
Neću pričat' ko smo bili
to sve znaju kondukteri
i putnici u šestici
od kojih nismo ništa krili
tvoja pisma i dnevnici
ispisani udžbenici
Ja pišem ti znaj
jednu pjesmu za kraj
Ja pišem ti znaj
ovu pjesmu za kraj
Autobus s brojem šest
morati će saznat' ovu važnu vijest
i odgovor kradom tražit' na tvom licu
zašto sjediš sama naprijed
a ja na zadnjem sicu.
Ja pustit ću znaj
jednu suzu za kraj
Ja pustit ću znaj
jednu suzu za kraj.
