Miladin Sobic - Zazvoni zvono

Sjedim u parku, pored naše škole,
Stara klupa, u istom cvijeću,
Ovdje smo nekad, između zvona,
Sjedjeli ja, i ona.

Naša je priča, započela tiho,
Nježne su bile prve njene riječi,
Ovoj smo klupi, između zvona,
Žurili ja, i ona.

Zazvoni zvono, u njenoj duši,
Zazvoni jače da se sjetiš svega,
Sjećanje nek' te, donese meni,
Iako sada voli samo njega.

Naša je priča, započela tiho,
Nježne su bile prve njene riječi,
Ovoj smo klupi, između zvona,
Žurili ja, i ona.

Zazvoni zvono, u njenoj duši,
Zazvoni jače da se sjetiš svega,
Sjećanje nek' te, donese meni,
Iako sada voli samo njega.

Iako voli, samo njega.

- hvala Dazed&Confused