DST - Friden Geist

Stojimo na mostu tako nemocni
sve je pojeo mrak pakosti
kojim putem sada krenuti
da l' ces se i ti promijeniti

Gledam u svoje ruke krvave
podignut je mac sudbine
plase nas pricom da tu je kraj
daleko je, kazu, sunca sjaj

A ja jos uvijek
sanjam isti san
i cekam da dodje
taj sudnji dan

Pomamljeni, divlji, bez straha, milosti
u sutonu smo ovome rodjeni
mnogo su nas puta izdali
ovdje sunce nikad ne dolazi

Gledam u svoje ruke krvave
podignut je mac sudbine
plase nas pricom da tu je kraj
daleko je, kazu, sunca sjaj

A ja jos uvijek
sanjam isti san
i cekam da dodje
taj sudnji dan

(Aber) Ich glaube
einem Zeintaler
das der Friden Geist
das böse getrieben wird

- hvala Marex