Robin Hood - Visokoletac

Pogled ludaka para utrobu neba
Dok visoko negde gore
Zvezde bacaju svoj sjaj
Telo se grci
Da, blizi se kraj
Misli se bore, unutra gasi se sjaj
U glavi, iskidane misli, lagano skroz ga lome
I sve vishe i vishe obuzima ga strah
Iz grudi otima se uzdah
umornog coveka
Koji je celog svog veka
Zeleo neshto vishe
I sad je tu, negde gore
Sve mu postaje jasno
To je poznati klishe, shvata sada je kasno
Velika odluka je pala
Da on bio je budala
ZA neki zivot iz pocetka
shansa je mala
Oci zamagljene, tuzne
Suze u oku
I zar sve u jednom skoku, bice resheno sad?
Jer njegov pad je sve vishe
samo pitanje trenutka
I on kao lutka
poletece dole
pravo dole, sa visine
Jedan korak iz zivota
Na poslednji cin polako se sprema
Pravo sa visine jedan korak ka smrti
I on krenuce na put sa koga povratka nema

I dok grad lagano sve vishe tone u mrak
I dok poslednji zrak svetla nestaje sa neba
Visoko gore stoji lik
I ko da pita: "Kuda sad?"
Jer nije lako kada neko umire mlad!
Razbijeni snovi, roditelji, ljubav, skola
Snovi o lovi, sada sve je samo deo bola
Suvise bola, zar na ivici je spas?
Da, blizi se cas, glas razuma se gasi
Secanja stara mu naviru pred oci
Secanja stara, ko da kazu: "Hajde skociI!"
Misli se roje, sve sto cuje je sum
Stotinu glasova mu prolecu kroz um
I dok vazduh hladan kao led, sece misli kao kama
Pocinje drama
Nervoza se dize
On prilazi blize, jos samo jedan korak
Ukus poraza je tako gorak

Ponor ubija telo koje propada u tamu
I kolo smrti opet vrti svoj krvavi ples
Njegov glas kao krik tisinu noci prosto cepa
Mladost umire, jos jedna slika nimalo lepa
Iluzija mira, i lazne slobode
Na put bez povratka,bez milosti ga salje
Misli ga vode negde tamo, dalje
I on upoznaje tamu
sa druge strane medalje.
U mislima bes, prezir i tuga
Sudbina druga, u zaborav ga nosi
Vetar u kosi, vetar razbija mu lice
Udarci srca telo bodu kao zica
Iskra zivota se gasi lagano
On umire i shvata da suvise rano
Poslednja misao je zivot
Shvata, previshe je dao
I to je kraj
Visokoletac je pao!

- hvala Jaksa Maric