Monteniggers - Mladi pistolero
Alo, ko je to?
Ja sam, brate...
E, što se čini?
Ma ništa, čovječe, užas
Reci mi, jesi bio vanka sinoć?
Jesam, jebo te...znaš što se desilo?
Ne seri, što?
Nećeš mi vjerovati...slušaj ovo...
Bio je pun bijeli mjesec i crna vedra noć
kad u noćnu šetnju ja sprem'o sam se poć'
obuk'o sam jaknu i navuk'o vunenu kapu
i polako izaš'o da ne probudim mamu i tatu
A kada je izaš'o iz svoje kuće
on nije znao da uskoro biće vruće
osjetio je odma' da ga neko prati
da života želi da mu se lati
I ništa ne sluteći, usred tog crnog mraka
iza sebe čuh zvuk nečijih koraka
polako se okrenuh i viđeh iza mene
kako me prate tri poznate crne sjene
Srce mu je počelo jače da lupa
uh, kakva sad situacija glupa
da potrči desno ili možda lijevo
sve u svemu njemu je uskoro pop zapjevo
Đe ću sad, lele mene jadnom
kojom sad da krenem bandom
potrčaću desno, pa što mi bude
možda te face ne stignu da mi naude
I sekund pošto misao ta na um mu pade
nešto tvrdo udari ga posred brade,
pa nogom u stomak jos jedan šut,
onesvješćen jadan pade na vlažan put
Kišne kapi na mome licu
otjeraše mi iz glave nesvjesticu
bijah pokraden, skoro polu go
u glavi i stomaku parao me strašan bol
Zar ovako da nekoga prebiju i pokradu
i to u njegovome rodnom gradu
tako mu i treba kad se noću šeta sam
šetnju je mog'o odložiti kad bude dan
Doša' je doma otečen ka' slon
do kreveta ne stiže pa pade na itison
probudi ga ujutro sunčev zračak prvi
u ustima jos bješe zgrušane krvi
Od silnoga bola došlo mi je da se derem,
te odo' ja pod tuš da se malo operem
peklo, peklo, peklo me - peće i vas majke mi
najebaćete svi
Kao što je naumio, on uradi to i iste noći sijeva
kod jednog kafića rafal se čuo sve do neba
ležaše oni mrtvi tu i snivaše vječni san
a on se okrenu lagano, baci pušku i ode sav nasmijan
sve je bilo tužno noći te, ej gadan li si, živote
I sada mislim o svome daljem životu,
kako u četiri zida ja doživjeću stotu
raskršće sa dva puta:
put za pakao ili možda na nebo
okovi, ćelija, samoća, ludilo, griža savjesti,
ma život je sranje i sranje je život.
Ako postoji Bog, Bože oprosti mi
i sve moje grijehe sada speri ti
ako to, samo to ne uradiš za mene
onda života nema nego odma' ubij me
- hvala MN
Alo, ko je to?
Ja sam, brate...
E, što se čini?
Ma ništa, čovječe, užas
Reci mi, jesi bio vanka sinoć?
Jesam, jebo te...znaš što se desilo?
Ne seri, što?
Nećeš mi vjerovati...slušaj ovo...
Bio je pun bijeli mjesec i crna vedra noć
kad u noćnu šetnju ja sprem'o sam se poć'
obuk'o sam jaknu i navuk'o vunenu kapu
i polako izaš'o da ne probudim mamu i tatu
A kada je izaš'o iz svoje kuće
on nije znao da uskoro biće vruće
osjetio je odma' da ga neko prati
da života želi da mu se lati
I ništa ne sluteći, usred tog crnog mraka
iza sebe čuh zvuk nečijih koraka
polako se okrenuh i viđeh iza mene
kako me prate tri poznate crne sjene
Srce mu je počelo jače da lupa
uh, kakva sad situacija glupa
da potrči desno ili možda lijevo
sve u svemu njemu je uskoro pop zapjevo
Đe ću sad, lele mene jadnom
kojom sad da krenem bandom
potrčaću desno, pa što mi bude
možda te face ne stignu da mi naude
I sekund pošto misao ta na um mu pade
nešto tvrdo udari ga posred brade,
pa nogom u stomak jos jedan šut,
onesvješćen jadan pade na vlažan put
Kišne kapi na mome licu
otjeraše mi iz glave nesvjesticu
bijah pokraden, skoro polu go
u glavi i stomaku parao me strašan bol
Zar ovako da nekoga prebiju i pokradu
i to u njegovome rodnom gradu
tako mu i treba kad se noću šeta sam
šetnju je mog'o odložiti kad bude dan
Doša' je doma otečen ka' slon
do kreveta ne stiže pa pade na itison
probudi ga ujutro sunčev zračak prvi
u ustima jos bješe zgrušane krvi
Od silnoga bola došlo mi je da se derem,
te odo' ja pod tuš da se malo operem
peklo, peklo, peklo me - peće i vas majke mi
najebaćete svi
Kao što je naumio, on uradi to i iste noći sijeva
kod jednog kafića rafal se čuo sve do neba
ležaše oni mrtvi tu i snivaše vječni san
a on se okrenu lagano, baci pušku i ode sav nasmijan
sve je bilo tužno noći te, ej gadan li si, živote
I sada mislim o svome daljem životu,
kako u četiri zida ja doživjeću stotu
raskršće sa dva puta:
put za pakao ili možda na nebo
okovi, ćelija, samoća, ludilo, griža savjesti,
ma život je sranje i sranje je život.
Ako postoji Bog, Bože oprosti mi
i sve moje grijehe sada speri ti
ako to, samo to ne uradiš za mene
onda života nema nego odma' ubij me
- hvala MN
