Dugi Put - Dodir sudbine

Odnosi me vjetar iz dana u dan
Živim za trenutak, kao da sam sam
Ti ne možeš osjetit moje misli
Ti ne možeš shvatiti dokle smo išli

Sjeti se kako smo nekada
Zajedno putovali na jug
A sad kao ptice što izgubile su dom
Mi letimo u krug

Neću da živim za sjećanja
Neću da živim od sna
Kome ću dati pusta maštanja
Kad ona je otišla

Nestajem k'o voda ispod kamena
Čini mi se da ću vječno ponirati do dna
Ponekad me poznat sjaj na tren probudi
To bi sam srce htjelo, da to budeš ti

Neću da živim...

- hvala dzejsi


Podelite:
Share on Facebook  Share on Twitter  Share by e-mail



Popularni tekstovi
Dodir sudbine