Rade Serbedzija - Ispovijest jednog od njih

Sad samo ptice gromore u meni

nevidljiva sjen što se proteže od jetre na gore

kljuca

ranjeni orao stresa u letu

perje krvavo

nogama je okružila umivaonik

pogledom u ništa mjeri tišinu pred sobom

ja sam kamena stijena već jednom bio

ponavljam pokrete duše

ništavilu se ispovijedam

ovako je nikako bolje

naravno da sam ubio

zajebani život vrti mi se među prstima

ona odabire novu haljinu

pogledom u ništa mjeri tišinu pred sobom

zauvijek je riječ koja se tek tako ne izgovara

učim odumirati

napiši molim te pjesmu o tome

kako sad samo ptice u meni gromore

i kako se nečiji život u meni ponavlja

neću valjda opet iz neke trave

bilo bi to zaista previše

ona se smiješi jutru koje dolazi

pogledom u ništa mjeri tišinu pred sobom.

- hvala noDrama