Ibrica Jusić - Kap

Tužna je kap što se rodi da padne
Tužna je kap što niz lice kapne
a možda je željela biti
biser zarobljen u školjci
dio mora i morskih dubina
da putuje valovima

Možda je htjela biti suza
izgubljena u nečijoj kosi,
titraj među usnama,
iskra što ljubav prosi

Možda je željela biti slovo
u najljepšoj ljubavnoj pjesmi
tužna nota arija ili sitna bora
što je osmijeh stvori

No bila je samo kap što bezbolno kliznu
niz laticu ružina cvijeta
s pogledom u visinu
znala je da neće biti biser,
znala je da neće biti more,
nit poljubac u trenutku stvoren,
znala je... znala je...

Možda je željela biti
sjetan val što ljubi hridi,
prsten što sjećanje rodi,
nježan pogled u samotnoj zori

Možda je željela biti
zvijezda što mjesec prati
pogled rasut u daljinu
na pučinu što se zlati

- hvala noDrama