Oliver Dragojević - Pjesma andjela

Jezera bistra, postala mutna
mirne su rijeke postale divlje
čak mene sunce više ne grije
sve oko mene peče i vrije.
Od jednom postelja postala prazna
hladne i duge sada su noći
u mislima s tobom u stvarnosti sam
prolazi tako još jedan dan.

Nebo nek te čuva
moja zvijezdo jedina
vrijeme nek ti skrate
naljepši stihovi pjesme
anđela.
Nebo nek te čuva!!

Znam ti me s neba gledaš i paziš
očima svojim bisernog sjaja
a kada suze pustiš po meni
doći ću gore, postelju spremi.

Nebo nek te čuva
moja zvijezdo jedina
vrijeme nek ti skrate
naljepši stihovi pjesme
anđela.
Nebo nek te čuva!!

- hvala dzankoza