Zdravko Čolić - Duga (Zagrebfest ’73)

Sami na toj kiši, ja i ti.
I dok miluju nam kapi lica,
ti sretna si.

Pričam sad o nekoj sretnoj djeci
što su cvijeće nekad ovdje brala,
i još su tu.

Sami, i bez riječi koje znamo,
kada jedno drugom ruku damo,
mi sretni smo.

Plavo, već se nebo opet plavi,
a na nebu neka vatra javi,
i gledamo.

Duga, ko divna bajka isptred nas,
daleka kao dani mladosti.
Duga, još čuva onaj isti znak,
vatru naše avne ljubavi!

- hvala Marko