Josipa Lisac - Janino ludilo

Miruj, ljubavi!
Zar nisi ti moj noćni tat?
Na mjestu praznog srca mog
u mrtvu tijelu kuca sat.
Ide stari svat.
Moj kum.
Naš kum.

Mirno snivaj ti.
Pod bijelim šašem
naš je dom.
U susret snijegu
moram poć
zvoniku na vjenčanju mom.
Čujem njegov zvon.

Moj um, moj um, moj um…

Arlandova kći, Arlandova kći, Dora –
to sam ja!
Arlandova kći, Arlandova kći, Dora –
to sam ja!

Ukrala bih cijelov njegov,
grlila se sa njim
čak i pijetli ljubav vode,
imaju li s kim?

Arlandova kći, Arlandova kći, Dora –
to sam ja!
Arlandova kći, Arlandova kći, Doraa –
ha, ha, ha!!!!

Moje tijelo tražite
u istom grobu sa njim,
tu gdje strasno
vrat mi grli
crni ružmarin.

Ma, gdje je on?

Nek’ uzme tijelo koje je gadno,
neka ga baci vucima zlim!
Nek zgazi srce, koje je jadno,
i moju dušu zajedno s njim!!!

Anđele moj! Gdje si?
Otac sam, siromah tvoj!
Anđele moj!
Suzo oka mog!
Isplači se tu,
kad ne čuje Bog!

Pamti razgovor,
pamti taj strašni šapat.
Do mora uvijek se širi svud.

Pamti naš krvnik, pamti…

Srce na tajna vrata mi nestati…

Jana, u moru rana,
na našem tijelu osvijetu traži.
Nek bude sud!

Snivaj, ljubavi!
Poput smrti,
bol će brzo proć’!
Na smrtnu postelju ću leć’
čista srca tebi doć,
čuvat ću te tu.
Uzmi moju noć,
moj dan!

I noć i dan!

Noć i dan!

- hvala Marko