Josipa Lisac - Kraljica divljine (Zagrebferst ’86)

Život se rasut,
k’o rastrgane perle,
ludo kotrlja.
Tko zna kuda srlja?
Želim da potrčim,
i pokupim zrna,
al’ često sam sama,
i plašljiva k’o srna.
Bezglavo jureć’,
k’o izgubljeno dijete,
sigurnost da zagrlim,
tko zna kuda hrlim?
Želim poput perla
nanizati dane,
al’ kako,
kad sam sama,
i drhtim kao lane?

Čujem da me zove
tvoj glas iz daljine.
Šuma straha nestaje.
Ja sam kraljica divljine!

U zagrljaj tvog oka
kotrljaju se perle.
Tu bezbrižno snivam.

- hvala Marko