Balkan - Mira

Na usni su joj bili, još, džem i bela kafa
A knjige, rublje i ploče svuda po stanu
Kada mi usred toga pruži narandžu jafa
Na malom, kao leptir prozračnom dlanu

Bili smo tek znanci iz prve i zadnje klupe
Navratih tog jutra po knjigu, na kratko
Znam da tražila nije reči retke i skupe
A istog smo trena zagrizli u gorko i slatko

Sećam se Mire, sećam se Mire
Iza koje sto đavola vire…

- hvala Duka