Zlatni Dukati - Naša grana ne smije propasti

Među Savom, Dunavom i Dravom,
uvik nigdi kraj neke granice.
Živili su od vrimena davnih,
naši stari Šokci i Šokice.

Naši stari, naši stari,
Šokci i Šokice.

Za drugog su uvik ratovali,
od Tirola pa do Galicije.
Težačke su kosti ostavljali,
snivajući ravni Slavonije.

Naši stari, naši stari,
Šokci i Šokice.

Iz grobova naših pradidova,
mlade klice opet će izrasti.
Ovdi ćemo zauvik ostati,
naša grana ne može (smije) propasti.

Naša grana, naša grana,
ne smije propasti.

- hvala kojot