Neno Belan - Kad plima se diže

Dali znaš, dali znaš
kako izgledam,
dali pomisliš
nekad na mene?
Dali sad, dali sad
ikad sjetiš se
naših godina,
moga imena?
I kako nekada suze
kao kiše su lile
isplakivale tuge
da bi stvarale duge.
Dal si ti, dal si ti
ista ostala,
kao nekada
uvijek nestvarna?
Poslije svih naših dana
poslije sunca, oluja
poslije radosti, sreće,
tuge, boli najveće.
Poslije svega
ja ti ipak želim reći
volim te
i na svemu ti hvala
ljubav bez kraja
riječi bez broja
nismo ni znali
kada smo stali
ranjene duše
moja i tvoja
nismo ni znali
voljena moja….
Odjek nekih izgubljenih snova
iz dubine davne prošlosti sad stiže
dolazi sve bliže,
moćno poput mora
kad plima se diže….
Ljubav bez kraja
riječi bez broja
nismo ni znali
kada smo stali
ranjene duše
moja i tvoja
nismo ni znali
voljena moja…..

- hvala Lorena