Slazem se sa dejanom u potpunosti...imam 16 godina svi moji vrsnjaci slusaju gluposti poput turbo folka....ja licno obozavam slusati sobica i znam sve njegove pjesme...

trazim ovu pesmu 100 god. cuo sam je kao klinac na kaseti,nisam znao ko je peva,najlepsa pesma koju sam ikad cuo

Mnoge price kolaju o Miladinu. Ja to znam, jer sam i saam inace iz Niksica. I kao sto je Zagreb imao Dzonija, tako i Niksic ima svog Shobica. I dan danas se ispredaju price o njemu i njegovim pjesmama. I kao duh, urbana legenda o njegovim pojavljivanjima po Crnoj Gori i samom Niksicu nikada nisu prestale. Iznova i iznova se ponavlja prica da s vremena na vrijeme ode u Italiju, da tamo zavrsi novi studijski album. Moj kum mi je pricao da ga je jednom slucajno vidjeo u sali KUD ZAHUMLJE, da krisom svira gitaru, i onda ga je zamolio da odsvirao nisku svojih najboljih ostvarenja, i cim je su poznati akordi poceli da se redjaju, sve je to raja iz okoline cula, i banula je u tu istu salu. Sve je proslo lijepo i tiho. Govorio im je da ima neke nove stvari kod sebe, koje namjerava snimiti, i neke je, kako mi rece kum, i saam odsvirao tada naocigled publike. Sve je ostalo na tome, a ostalo je legenda.
Sama potvrda da je on bio neka vrsta modernog trubadura, a la Dylan, Visocki i Okuldzava, i da je svoje \\\'izbjeglistvo\\\' i vagabundstvo, zaista i zivio, dokazuje mi i prica da je, posto se stalno potucao po tudjim stanovima, i nikada nije imao svog stalnog boravista, dakle ni kuce ni kucista, dolazio u komsiluk, kod moje bake u Niksicu, na rucak. Moji kazu da je bio pametan i skroman momak. Uvijek prijatan i neposredan sa svima. I svi su ga Niksicani voljeli, jer u njemu nikada nije bilo ni atoma zlobe i zajedljivosti prema bilo kome. Niko se nije cudio sto je dozivio toliki uspijeh u staroj Jugi, jer sve ide po onoj izreci da se dobro sa dobrim vraca. Dan danas postoje mjesta i kafici iz kojih se mogu cuti neke njegove pjesme i ti cuveni akordi. Skoro da nema kuce ljudi iz njegove generacije a da nema neke njegove pjesme na muzickoj kaseti ili kompakt disku. Vitomir Nikolic, pjesnik i Miladin Sobic, moze se to slobodno reci, jesu oznake nekog niksickog spleena koji i dan danas postoji u Niksicu. I dok je svega toga, te atmosfere i dobrih ljudi koji dobro samo pamte i cine, Sobiceve pjesme nece nikada izgubiti onu svoju covjecnu i toplu patinu na svojim pjesmama.

Moj komentar je da nemam isti.A ovakvih kraljeva vise nema.Tj.bez pretjerivanja ovo je i tuzno.

Pozdrav svim obozavaocima Sobica, ali kako to da nema komentara u 2008.?

E ovako pjesma kad bi dosla Marija je posvecena kcerci od sobiceve preminule setstre Seherezade.To znam iz prve ruke jer ta Marija radi s mojom majkom u istoj kancelariji i preko nje sam dobio tel. imenik koji mi je Sobic poslao s posvetom u kojoj pise "Cedu koji i svoj zivot gradi i malterom od mojih pjesmi". A izgleda da ima sansi i da ga upoznam.

Cedo, posle ces sve nas da upoznas sa Sobicem. :))
Sobic je keva, sto bi rekla jedna moja drugarica...
Mi smo ovo leto proveli na plazi svirajuci i pevajuci njegove pesme.

moze li mi neko poslati akorde ili tablaturu njegowih pesama
( pjesma o niksicu ako mozhe :D )
doing.wrong@yahoo.com

moja bivsa se zove marija.kad god cujem pesmu pokrenu se emocije i osetim neku prazninu u sebi.zavaravam sebe da je ne volim

dosla je marija

...moja prica je slicna ostalim...utorak vece,krenuvsi na fudbal,drugar mi u kolima pusta cd..."da cujes ovog coveka"..kaze.......jbg,ostaje mi da zalim za dve stvari...sto ga ranije nisam cuo i sto vise ne snima.....moja Marija hoce da mi dodje,a ja ne znam da li je posle svega zelim....

Ovo je najljepsa pjesma o Marijama...Himna studenata :-)