Upišite mišljenje

BELI ZEC (21 Feb 2012)
Neko je nekad rekao: "Ričards je jedini čovek koji je uživao u svemu što život pruža i još je živ i može da priča o tome".

Autobiografija Srca I Duše planetarnog fenomena zvanog Rolling Stones, čoveka koji je sve u svom životu posvetio stvaranju muzike, sviranju gitare i uživanju u plodovima svog napornog rada.

Pisana je pomalo na preskok, onako kako se Ričards prisećao događaja iz svog života. Iako se relativno dosledno prati glavni vremenski tok, brojne reminiscencije, flešbekovi i digresije produbljuju opis života većeg od života, čoveka zvanog muzika.

Ogroman broj epizoda u kojima je bio na ivici između belog i crnog, života i smrti, slobode i zatvora, ponora i vrha, predstavlja Ričardsa kao savršeno neobičnog čoveka, koji svoje neobičnosti doživljava kao svakodnevnu pojavu kod ljudi poput njega - detaljno je opisao svoje druženje sa brojnim značajnim likovima engleske avangardne scene iz pedesetih i šezdesetih godina 20. veka, sa kojima je išao u školu ili bio u školskim i vanškolskim bendovima, kao i uspone i padove iz tog perioda, što obimno ukazuje na put kojim je krenuo još u mladim danima, sa željom da ne bude još jedan od klinaca sa gitarom, već da svira i stvara muziku koja prija njemu samom... i, ako je moguće, još ponekom, ali ne baš svakom...

Kao i u slučaju Cepelina, i Stonsi su imali svoje svetle trenutke, ali i mračne epizode pune seksa, droge, nasilja i straha, što uopšte nisu doživljavali tako, već kao beskrajni niz razdvojenih epizoda u svojim životima, tek pokatkad se pitajući da li imaju sreće što su i dalje među živima... Kit Ričards kroz celu knjigu opisuje svoja psihička stanja izazvana svakovrsnim hemijskim sredstvima, koja je unosio u sebe kako bi povećao svoju kreativnost, ili da bi prosto ostao budan pred koncert... i deli savete jednostavnim jezikom čoveka koji je svojom voljom zavirio na najtamnije mesto na svetu, da bi saznao kako je tamo i da bi to mogao da objasni drugima, kako se ne bi izlagali opasnostima bez potrebe.

Obavezno pročitati, ne zato što je pisac poznata ličnost i rok ikona celog 20. veka, već zato da biste shvatili šta se događalo iza svetlosti pozornice najvećeg šou programa na svetu, ili ispod savršene sinhronizovanosti najdugovečnijeg benda na planeti. Saznajte koja je uloga tihog, ćutljivog, jedva primetljivog Čarlija Votsa u stvaranju fenomena zvanog "The Rolling Stones", saznajte zašto se ne pominje neslavna epizoda Bila Vajmena i Mendi Smit, kako je nastao glamurozni duet "Bowie - Jagger" i šta je bilo pre i posle toga... a sve ispričano onako, kako bi vam vaš najdraži deda pričao svoje uspomene iz mladosti - bez imalo preterivanja, sujete, zluradosti ili samopromocije. Jednostavno, kao kad se priča "baš kako je bilo"... I verujte da je baš tako i bilo, jer Ričarsovu knjigu niko nije osporavao, to jest, niko od najzastupljenijih likova - članova benda čija je duša i srce bio, evo već 50 godina...

Subjektivno mišljenje:

Da se razumemo, ja ne volim Stonse, ne slušam ih, i kad god se povede polemika tipa "Ko je bolji", glasam za The Beatles-e. Ali kad pročitam nešto što se ne bavi njihovom muzikom već njima samima, saživim se sa celom tom ekipom i knjigu progutam dok si rekao keks...

Ne dajem preporuku - naređujem da se pročita!!! Možda naučite i nešto o sebi...

Moja ocena: