Mali Princ

Posveta
I poglavlje
II poglavlje
III poglavlje
IV poglavlje
V poglavlje
VI poglavlje
VII poglavlje
VIII poglavlje
IX poglavlje
X poglavlje
XI poglavlje
XII poglavlje
XIII poglavlje
XIV poglavlje
XV poglavlje
XVI poglavlje
XVII poglavlje
XVIII poglavlje
XIX poglavlje
XX poglavlje
XXI poglavlje
XXII poglavlje
XXIII poglavlje
XXIV poglavlje
XXV poglavlje
XXVI poglavlje
XXVII poglavlje

I poglavlje

Kad mi je bilo sest godina, video sam jednom prilikom velicanstvenu sliku u nekoj knjizi o prasumi koja se zvala "Istinite price". Slika je predstavljala zmijskog cara kako guta neku zver. Evo toga crteza.


U knjizi je pisalo "Zmijski car guta svoju zrtvu celu, ne zvacuci je. Posle toga nije u stanju da se krece i spava sest meseci dok je ne svari".
Mnogo sam tada razmisljao o pustolovinama u prasumi i uspeo sam da olovkom u boji nacrtam svoj prvi crtez. Moj crtez broj 1. Izgledao je ovako:


Pokazivao sam svoje remek-delo odraslim osobama i pitao ih da li se plase moga crteza.
One su mi odgovarale: "Zasto bi smo se plasili jednog sesira?"
Moj crtez nije predstavljao sesir. On je predstavljao zmijskog cara koji je progutao slona. Nacrtao sam tada zmijskog cara iznutra, kako bi odrasle osobe mogle da shvate. Njima su uvek potrebna objasnjenja. Moj crtez broj 2 izgledao je ovako:


Odrasli su me savetovali da se ostavim crtanja zmijskog cara spolja i iznutra i da se pozabazim geografijom, istorijom, racunom i gramatikom. I tako sam u sestoj godini napustio sjajnu slikarsku buducnost. Bio sam obeshrabren neuspehom svoga crteza broj 1 i svog crteza broj 2. Odrasle osobe nikada nista ne shvataju same, a decu zamara da ima stalno daju objasnjenja.
Morao sam, dakle, da izaberem neki drugi poziv i naucio sam da upravljam avionom. Leteo sam svuda pomalo. A geografija mi je, to je tacno, mnogo koristila. Umeo sam na prvi pogled da ratlikujem Kinu od Arizone. A to je vrlo korisno ako covek zaluta nocu.
Tako sam, tokom zivota, cesto dolazio u dodir sa mnostvom otbiljnih ljudi. Dugo sam ziveo medu odraslima. Video sam ih sasvim izbliza. To nije mnogo popravilo moje misljenje o njima.
Kada bih sreo nekoga od njih ko bi mi izgledao malo bistriji, iskusavao sam ga svojim crtezom broj 1, koji sam stalno cuvao. Zeleo sam da saznam da li on zaista shvata. Ali on bi mi uvek odgovarao: "To je sesir". Tada mu ne bih pricao ni o zmijskom caru, ni o prasumi, ni o zvezdama. Spustio bih se do njega. Govoriobih mu o bridzu, o golfu, o politici i o masnama. I odrasla osoba bi bila veoma zadovoljna sto se upoznala sa tako razboritim covekom.