Izaberite sliku



















Djordje Balašević - Ljubljana, Križanke, 23. 05. 2003.

Lagano se spustao mrak…
Bilo je vec nekih desetak minuta odmaklo nakon pola 9, kada je trebao poceti koncert i Krizanke su bile taman dovoljno pune da se ne moramo guzvati - navodno stane oko 4000 ljudi. Ako se mene pita, i vise nego dovoljno…
Svi koji su imali priliku biti u Krizankama, znaju kako je sve to moglo izgledati. Onima koji nisu, preporucam da, ako budu imali bilo kakvu priliku, odu na bilo kakav koncert u taj prostor, jer je nesto sasvim posebno… Kako je izjavio jedan moj kolega: "Mogao bi tamo slusati i crkvene napjeve, samo da sam tamo!". Ukratko: Izgleda kao neko kameno dvoriste neke prastare crkve, okolo su kameni zidovi neke gradevine (cak i balkon s kojeg se takodjer moze gledati koncert), pozornica je na jednom kraju, a ispred nje je to kao kameno dvoriste, koje se stepenasto penje i gdje stoji publika. Eto… pa tko moze zamisliti… Uglavnom, predivno mjesto za koncert… Djoletov, naravno!
Djole nas nije dugo drzao u neizvjesnosti. Nakon par "krivih" aplauza tipovima iz osiguranja i slicno, ugasila su se svjetla…
Buran, buran apaluz…
Suprotno svim ocekivanjima, na scenu nije prvo istrcao Profesor Sasa niti bilo tko od "The Unfuckablesa" (op.a. Djoletov prateci bend)…
Pojavio se sam Djole…
S onim svojim melankolicnim smijeskom, naravno…
Detalji? :) Imao je crne hlace (sa Silvestrom na zadnjem dzepu :), crvene tenisice i crnu majicu na kojoj je bio nekakav brodic i na kojoj je pisalo NOVOCAЂAHЧE (da, bas tako kako sam sad napisala - pola na latinici, pola na cirilici… pa sad vidi simbolike). :)
Kad se smirio pljesak, ponovo nas je iznenadio. Ocekivali smo da ce zapjevati, kao sto to uvijek napravi na pocetku, no nije…

"Dobro vece…"
Trebalo mu je neko vrijeme da dodje do rijeci…
Rekao je kako je izasao sam, da nije htio zapoceti pjesmom, jer voli kad nas je ovako "manje"… Da se tako puno bolje osjeca, a i da jos nije pao mrak, pa da pricekamo dok bude onako kako treba.
"Uvijek sam imao fobije od koncerata u Ljubljani! Nazovem tipa dan prije koncerta da pitam koliko je prodano karata, da znam sta me ceka, a on kaze 'Stiri!' (slovenski 'cetiri'). Jebote, STIRI karte? Nisam ni mislio dolaziti na koncert! Ali uvjeravali su me da ce sve biti u redu, da ja samo dodjem. Dodjem na koncert, izadjem na pozornicu, a u publici par stolica popunjeno i par klinaca koje su doveli da stoje ispred pozornice! Strashno… Zato me oduvijek strah Ljubljane! Ali veceras nije tako, veceras je bas kako treba…"
Naravno, svaka recenica skoro bila je prekidana smijehom i pljeskom…
"Danas sam bas nekako "depresivno" (nisam sigurna da je bila ta rijec, ali da pokusam docarati…) raspolozen, pa sad ili cete vi mene povuci na svoje, ili cu ja vas, pa je onda gotovo…"
Ispalo je na kraju da smo mi njega povukli na svoje…
"Ja pevam vec dugo, tamo negde od svoje 19-e… Tad je to bilo sramota za familiju! Pitali su, kao, mog caleta 'Je li, sta radi Djokica?' 'Peva' 'Auu… Neka, pusti, proci ce ga! Kad dodje u pubertet, shvatice… Procice ga to!' Govorili su mi da ce me proci dok udjem u pubertet i da cu se "izvuci" (narasti) kad udjem u pubertet. Jebemti takav pubertet! Niti sam se 'izvuko' nit sam prestao pevati!"
"Pitaju me uvek odakle mi sva ta inspiracija za pesme, jel sve to iz nekog iskustva. Jel sve to tako bilo? Ma, sta ima veze. Ovako mogu da radim sta hocu! Ostavim devojku vec u prvoj strofi, do druge joj napravim svasta! Sve mislim da cu to jednom platiti negde, sta sam im sve radio! Pa sta! Da su tudje pesme mozda bi nekako drukcije izgledalo, ovako su moje i ja radim sta hocu! Necu valjda u svojoj pesmi napisati da me ostavila! Ne znam, to samo tako dodje, ja to napisem… Mislim da je Bog jedan dan jednostavno MORAO nekom uvaliti sav taj talenat i ja sam slucajno naleteo. Bila mu je bas neka frka i morao je napraviti tako nesto. U Novom Sadu je bila nedelja, a svi koji su se nasli u Novom Sadu na taj dan, ZNAJU kakva moze da bude nedelja… Nigde nikog, pusto, dosadno… I opazio je malog debelog, tamo u Jovana Cvijica i odlucio da to budem bas ja. Dotakao me prstom po celu i otad ja imam sav taj talenat. Taj dan sam dosao kuci i rekao 'Ja sad mogu svasta, dajte mi sve one nedovrsene simfonije, Bethoveena, dajte mi Rat i mir, sve cu ja to!"
Eto, i kroz svu tu pricu dosli smo i do prve pjesme - Sansona! To inace niti ne pjeva na koncertima, ali ovaj put je zapoceo, uklopilo se…
Neki tip iz prvog reda dobacio mu je kapu, slicnu onima kakve imaju dvorske lude, pa se tako dobro uklopilo…
"Hteli bi da mi smrse koncice, ali pobrkat cu im loncice, imam na kapi nove, ratne zvoncice…"
Slijedila je, zbog onog kako je bio raspolozen, odmah na pocetku Prica o Vasi Ladackom…
Pa Balkanski tango…
(ne, moram priznati da nisam ja pisala kako su isle pjesme redom… ali ima onih koji jesu! :)
"Isao sam prije dosta godina sam autom na koncert u Budimpestu. Bilo je to bas nakon sto se moja kcerka Beba oporavila od nesrece. Lezala je dugo u bolnici i nismo znali da li ce ikada vise hodati… I ja sam se okladio sam sa sobom da ako sve sretno zavrsi da cu kupiti najbolji auto koji postoji. Ona se, srecom, oporavila i ja sam otisao u salon automobila i, onako seljacki, pitao 'koji vam je najbolji auto?' 'Pa Mercedes!' 'Dobro, daj jedan!' Uzeo sam tad i djip. Dali su mi sve one dodatke. Imao sam zatamnjena stakla i jos milion dodataka koje se jos i danas vuku po kuci negde! Imam i neku mrezu za kucne ljubimce i sve i svasta! I idem ja tako na koncert u djipu. A carinik cim me video, misli 'Opa, tu ce biti nesto'. Zaustavim se i trazi me pasos. Carinik Madjar. Lista on i sve gleda kako ce me pretresti. Razumemo se nekako. Pita me 'Gde ides?' 'Idem na koncert' 'Na koncert ides? Svi danas idu na koncert…' 'Ih?', kazem ja. 'Koliko ti godina imas?' '44', kazem ja, tad sam imao taman toliko negde. A on me gleda '44 godine imas i ides na koncert?' Sad ja mislim, ako mu kazem da JA pevam, ostavit ce me tu, mislice da sam lud, pa cu ja tu negde sa strane docekati koncert! 'Aha', kazem mu. 'Ti jako voles koncert…'. Pustio me, uglavnom… Ali ima i dobrih tipova u plavom…"
Slijedecu pjesmu, uglavnom posvetio je, kao i poglavlje u knjizi "Jedan od onih zivota", jednom cariniku koji mu je pomogao da izadje iz zemlje kad je Beba bila u bolnici u Ljubljani, a njega su pokusavali dobiti da ode u rat…
Plava balada…
Pa onda netko iz publike trazi D-moll… I njemu je ta draga, kaze…
Pa nakon tog - Remorker, samo za Remorkere… (njegov fan klub iz Zagreba)
Dodjoska…
Iz publike netko vice "Mirka". "Ma, necemo, to je vec stvarno stara pesma…" Ali iz publike opet "Mirka!" "Necemo danas Mirku, ne…" Netko ne odustaje… "Ma, Mirka, naravno, bas sam i ja to hteo da kazem!" Mirka…
Prije slijedece pjesme, Ziveti slobodno, ide anegdota u kojoj spominje Djindjica i domacu rakiju… Netko je cak i snimio… http://www.svitac.com/Djole/Zoki.mp3
Sevdalinka i ono, na ovim stranicama tako cesto spominjano, "…i Bogu je prosto bilo, krstimo l' se ili klanjamo…"
"Stalno me pitaju jesu li istinite te moje pesme. Nisu sve! Pa sta! Evo, na primer, Marina. Ona je stvarno postojala, ali nije bas tako bilo… Video sam je u jednom 'snack baru' u Rovinju. Sedela je na stolici, imala je predivne oci. Video sam je tako jedno leto. Dodjem ja drugo leto, a ona jos uvek na toj stolici! Isto onako sedi. I ja dodjem do nje. 'Zdravo' 'Zdravo' 'Gde si?' 'Pa, evo me' 'Kako si?' 'Dobro' 'Sta ima?' 'Nista' - razgovoru nikad kraja! I kazem ja njoj da sam joj napisao pesmu. Uzmem gitaru i otpevam joj pesmu, a ona *dahce kao pas*! I pita me da ju otpratim do kampa. Tek sam kasnije saznao da je taj kamp… kilometrima daleko! Ali nema veze, idem ja, nema problema, kao… I ona krene da ustaje… Ali, pazi, KRENE da USTAJE… Bas tako kako zvuci, trajni glagol! I ustaje, ustaje, ustaje i nikad kraja! Ustane ona, a ja onako 'Jebote, jesi to sve ti?!' (smijeh, smijeh i smijeh). Ovolika! (pokazuje) Ovolika espadrila! (pokazuje rukama negdje broj 50 otprilike). Ali nije tu jos bio kraj! Da stvar bude gora, zovne ju drugarica: 'Zeljka!' i ona se okrene! 'A ti nisi Marina?' 'Ne, ali divna ti je pesma!' Eto… Nisu sve pesme istinite. Posle je prica ipak drukcije ispala, ali ne mogu sad pricati o tome, sa mnom je tu Beba, moja kcerka, a ona je takvim odnosima sa svojom majkom, pa ne bi bilo zgodno. Reci cemo da je sve to bilo izmisljeno. "
Marina…
Bila je to, po mom misljenju, jedna od boljih anegdota, pricica ili kako vec koju je ispricao na koncertima. Iako jos uvijek vodi ona recenica, koju je i ovaj put ponovio, ali oprasta mu se - "Nakon svih ovih godina, jos uvek mi prigovaraju da sam pevo Titu! 'Ti si pevo Titu', kad god hoce nesto da mi prisiju. Jesam, pevo sam Titu. Svi su mu pevali. Samo, nije sve slusao."
Slijedile su Lakonoga, Caletova pesma, Budimpestanski sneg, Slabo divanim madjarski…
"Evo, danas smo tu, u Ljubljani, mozemo ovo pevati u Skopju, Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Mriboru ili nekom slicnom gradu, nije vazno… Ono sta je vazno jest da se SRCE svuda kaze SRCE… i tu Boga nema!"
Pa zelja iz publike opet i Devojka sa cardas nogama. Do tad smo vec bili sigurni da smo ga navukli na svoje, jer je birao neke, reklo bi se, veselije pjesme. Poslednja nevesta…
"Kazu za pesmu da vredi onoliko koliko slika potakne u glavi. Kad smo snimali ovu pesmu, dosao je jedan nas prijatelj u studio. Odslusao je zatvorenih ociju. Na kraju nije rekao ni kako je dobra pesma, ni nista slicno, vec 'jebote, kakve slike…'. Pa, eto, pesma vredi koliko slika probudi… Ne znam kako se zova na albumu, ali znamo je pod Noc kad je Tisa nadosla…"
No, za kraj dijela uz violinu i legendarnog Ignaca Sena (jel taj covjek moze uopce da se ne smije? Da su trazili nekog da docara ono 'sirok osmeh i zlatan zub', ne bi mogli bolje naci…) lagana Naposletku..
Pa onda, da se vratimo veselijem dijelu - Boza zvani Pub. Tad su mu na pozornicu doletjele, ni manje ni vise, nego karte! Sve su vec ispucali - malog bijelog zeca (plisanog, srecom), mandarine, kapu sa zvoncicima, pa sad karte… samo da se netko ne sjeti drvenog konjica ili ringispila nekog…
Bile su tu onda i Buba Erdeljan, koju na pjeva cesto na koncertima (ili se meni bar tako cini?), Ljerka, Slovenska, pa cak i, pod prisilom publike i "ljut" na bend sto je stvarno zapoceo svirati, jedna strofa U razdeljak te ljubim. Zatim neizbjezna Zivot je more, za ekipu koja ga svugdje, ali doslovno svugdje, prati - Optimisti iz Splita. "Eto, bili su sa mnom i na kraj sveta, gde god sam ja, tu su bili i oni. Videli smo se po celom svetu, samo nikako u Splitu… A bice i to jednom…"
Pa onda dvije sa stalnog repertoara - Ne volim januar i Ne lomite mi bagrenje.
Nakon pokusaja publike (iako stvarno ne znam zasto to uopce traziti) da otpjeva Gedu, rekao je da na tom albumu ima drugih pjesama koje vrijedi pamtiti, a ne Gedu.
"S Gedom je gotovo, to je proslost. Ali ima tu drugih pesama." Muzika je lagano pocela…
"Moram okrenuti jedan broj u Novom Sadu…"
Vadi mobitel iz dzepa. Izgleda kao da stvarno zove, sad dal je zvao ili ne… ne mogu suditi, ali izgledalo je kao da stvarno jeste… Stavlja mobitel na uho…
"Na jastuku, bdim na ponocnoj strazi, kao stari, posustali ratnik…"
Da, otpjevao je Nedostaje mi nasa ljubav Oliveri na uho… Ili je barem tako izgledalo, no to i nije toliko vazno. Iako ostaje ono 'Zasto bas Nedostaje mi nasa ljubav…?'. Valjda on zna…
Nakon malog soka svih u publici, slijedi Lepa Protina kci, a onda 'nesto veselije', kako je rekao i Ringispil, koji uvijek nekako bas sjedne na tim koncertima…
"Deco, javili su mi da cemo stvarno morati zavrsiti s ovim… Rekli su da za 10 minuta, ako ne zavrsimo, dolazi policija. Osecam se ko kod kuce!"
I stvarno je morao zavrsavati… Dakle, Odlazi cirkus…
"Laku noc moje dame… Laku noc mlada gospodo gnevna… i ova predstava je zavrsena… Jos cemo se mi videti, u nekom drugom cirkusu…"
Optrcao je cijelu pozornicu, mahnuo svima i uz "letece" poljupce i "Puno vas volim" koje mu se cita s usana, odlazi…
Shvatili smo onaj dio da ne smije duze svirati, ali nismo se dali…
Kad smo postali stvarno glasni, morali smo biti jos glasniji, jer se vratio!
"Deco, sad nam se dogodilo najgore sto je moglo! Imamo pravo na jos samo jednu pesmu!"
Iz publike, naravno, svatko ima neku zelju! No, dogovorio se s bendom i zapoceli su, ipak, Svirajte mi Jesen stize, Dunjo moja…
Pjesma zavrsi i vec se svi spremamo ponovo ga zvati, a Djole se okrene prema Sasi, pogleda "iza scene", namrsti se i pokaze Duji skrivajuci ruku - palac… Jos jedna, dakle… :)
Da zavrsi veselo - Sin jedinac, ali vrlo, vrlo ubrzana verzija! Pa, nije imao vremena!
"Fine ste vi zenice, al vec vidim zenicu se iz Banata! Iz inata!"
I kako je izgovorio 'iz inata', okrene se i otrci s pozornice…
Vise nije bilo sanse… Brkati tipovi vec su izasli na pozornicu i spremali instrumente, svjetla su se upalila…
Svi koje sam vidjela na tom svjetlu imali su na svojim licima smjesak…
Eto, mogli smo se bez problema poznati po sjaju u ocima…

- tasha