3.

     Oh, kakve sam sve predele video! A tek ljude! Daleka otiskivanja Slobodnjaka i sve što ide uz to. Čak kroz mitove Tere. Oh, časovi iz astronomije i spletkarenja, migracije, smetena bekstva, jurnjava koja donosi bol u nogama i plućima kroz tolike noći na svim onim kosmičkim zrncima prašine gde smo branili naše kratkotrajne posede. Kažem vam da smo mi čudo i moja sećanja su najbolja potvrda toga.

     'Ukradeni dnevnici'

     Žena koja je radila za malim zidnim pultom bila je preterano krupna za usku stolicu na kojoj je sedela. Napolju je jutro već bilo odmaklo, ali u ovoj prostoriji bez prozora duboko ispod grada Ona nalazila se samo jedna svetleća kugla postavljena visoko u uglu. Bila je podešena na topložuto, ali svetlost nije uspevala da odagna svrsishodno sivilo prostorije. Zidovi i tavanice bili su prekriveni istovetnim pravougaonim pločama od zagasitog metala.
     Bio je tu još samo jedan komad nameštaja, uski poljski krevet sa tankom slamaricom prekrivenom bezobličnim sivim ćebetom. Već na prvi pogled videlo se da nijedan komad nameštaja nije bio pravljen za sadašnjeg stanovnika prostorije.
     Nosila je odelo-pidžamu iz jednog dela tamnoplave boje, koje se veoma natezalo preko širokih ramena dok je povijena sedela za pultom. Svetleća kugla obasjavala je kratko podšišanu plavu kosu i desnu stranu lica, ističući četvrtastu vilicu. Vilica joj se pokretala u ritmu nemih reči, dok su joj debeli prsti pažljivo pritiskali tipke na tankoj tastaturi postavljenoj na pultu. Rukovala je mašinom sa smernošću koja je proisticala iz strahopoštovanja; kretnje su joj bile nevoljne i odražavale su uzbuđenje puno straha. Dugo drugovanje sa mašinom nije uspevalo da priguši nijedno od osećanja.
     Dok je pisala reči su se pojavljivale na ekranu uvučenom u pravougaonik što se sasvim jasno isticao spram zakošenosti pulta.
     "Siona nastavlja sa delanjem koje nagoveštava žestok napad na vašu svetu osobu", pisala je. "Siona je i dalje nepokolebljiva u onome na šta se zaklela. Danas mi je rekla da će kopije ukradenih svezaka predati skupinama u čiju se odanost vama ne može verovati. Kao primaoci spomenuti su Bene Geserit, Esnaf i Iksijanci. Kaže da sveske sadrže vaše šifrovane reči, te ovim poklonom nastoji da zadobije pomoć u prevođenju vaših svetih reči.
     Gospodaru, ne znam kakva se sve velika otkrovenja kriju na tim stranicama, ali ako one sadrže išta što bi moglo ugroziti vašu svetu osobu, preklinjem vas da me oslobodite moje zakletve na poslušnost Sioni. Ne razumem zašto ste mi nametnuli tu zakletvu, ali ja je se plašim.
     Ostajem vaša ponizna služavka, Naila."
     Stolica zaškripa kada se Naila zavali da razmisli o svojim rečima. Prostorija utonu u gotovo muklu tišinu debele izolacije. Čulo se samo slabo Nailino disanje i udaljeno kloparanje mašinerije, koje se više osećalo kroz pod nego u vazduhu.
     Naila je netremice posmatrala svoju poruku ispisanu na ekranu. Namenjena samo očima Bogocara, ta poruka nalagala je nešto više od svete istinitosti. Zahtevala je duboku iskrenost koju je ona smatrala iscrpljujućom. A onda klimnu i pritisnu dugme za šifrovanje i pripremanje poruke za slanje. Pognuvši glavu, tiho se pomoli, pre no što je sakrila pult u zid. Tim pokretima, znala je to, poslala je poruku. Sam Bog ugradio je jednu fizičku napravu u njenu glavu, zaklevši je na tajnu i upozorivši je da bi moglo doći vreme kada će joj se javiti kroz tu stvar u njenoj lobanji. Ali još nikada do sada to nije učinio. Podozrevala je da su Iksijanci tvorci te naprave. Nekako je nalikovala na njihovu tvorevinu. Ali sam Bog joj je to ugradio, tako da je mogla da odbaci sumnju da se unutra nalazi kompjuter, te da podleže pod zabranu Velike Konvencije.
     'Ne pravi uređaja po uzoru na um!'
     Naila zadrhta. Zatim ustade i vrati stolicu na njeno mesto pored poljskog kreveta. Njeno teško, mišićavo telo napinjalo se ispod tanke plave odore. Odlikovala se postojanom promišljenošću nekoga ko svoja dela stalno saobražava velikoj fizičkoj snazi. Okrenuvši se ka poljskom krevetu, ona osmotri mesto gde se nalazio pult. Tamo se sada videla samo siva pravougaona ploča, poput svih ostalih. Ni končić platna, ni vlas kose, apsolutno ništa što bi otkrilo tajnu ploče.
     Naila duboko i okrepljujuće udahnu i uputi se iz sobe kroz jedina vrata, zašavši u sivi hodnik slabo osvetljen belim svetlećim kuglama postavljenim u velikim razmacima. Ovde su postrojenja bila bučnija. Skrenuvši levo, nekoliko minuta kasnije već je bila sa Sionom u nešto većoj prostoriji, sa stolom na sredini po kome su bile poslagane stvari ukradene iz Citadele. Dve srebrnaste svetleće kugle obasjavale su prizor - Siona je sedela za stolom, a njen pomoćnik, Topri, stajao je pored nje.
     Naila je osećala zavist i divljenje prema Sioni, ali Topri je za nju bio dostojan samo netrpeljivosti. Bio je to nervozan debeljko buljavih zelenih očiju, prćastog nosa i tankih usana iznad brade sa jamicama. Topri je kreštao dok je govorio.
     "Pogledaj Naila! Pogledaj šta je Siona pronašla između stranica ove dve knjige."
     Naila zatvori i zaključa jedina vrata u sobi.
     "Previše govoriš, Topri", reče Naila. "Pravi si brbljivac. Otkud si mogao znati da li sam sama u hodniku?"
     Topri preblede i ljutito se namrgodi.
     "Bojim se da je u pravu", reče Siona. "Zbog čega si pomislio da želim da Naila sazna za moje otkriće?"
     "Ukazuješ joj puno poverenje."
     Siona upravi pažnju na Nailu. "Znaš li zašto ti verujem, Naila?" Pitanje je bilo postavljeno ravnomernim, bezosećajnim glasom.
     Naila uguši iznenadni nalet straha. Da li je Siona otkrila njenu tajnu?
     Da li sam izneverila svog gospodara?
     "Zar nemaš ništa da mi odgovoriš?" upita Siona.
     "Da li sam vam ikad pružila priliku da posumnjate?" upita Naila.
     "To još nije dovoljan razlog za poverenje", reče Siona. "Savršenstvo ne postoji - ni kod ljudi, ni kod mašina."
     "Zašto onda imate poverenja u mene?"
     "Tvoje reči uvek se slažu s tvojim postupcima. To je divna osobina. Na primer, ne voliš Toprija i ne pokušavaš da to sakriješ."
     Naila pogleda prema Topriju koji pročisti grlo.
     "Ne verujem mu", reče Naila.
     Te reči joj u trenutku padoše na um i ona ih izreče bez razmišljanja. Tek kada ih je izgovorila Naila shvati pravi uzrok svoje netrpeljivosti. Topri bi svakog izdao zarad lične koristi.
     Da li me je otkrio?
     Još namrgođen, Topri reče: "Ne želim da stojim ovde i da slušam kako me blatiš." On krenu, ali Siona podiže ruku u znak da ostane. Topri zastade.
     "Mada izgovaramo stare slobodnjačke reči i zaklinjemo se na odanost jedni drugima, ipak to nije ono što nas drži zajedno", reče Siona. "Sve se zasniva na delu. Time sve merim. Da li me razumete, oboje?"
     Topri automatski klimnu, ali Naila odrečno odmahnu glavom.
     Siona joj se nasmeši. "Ti se ne slažeš uvek s mojim odlukama, zar ne Naila?"
     "Ne", istisnu Naila kroz zube.
     "I nikad nisi ni pokušala da prikriješ svoje neslaganje, pa ipak, uvek me poslušaš. Zašto?"
     "Na to sam se zaklela."
     "Ali rekla sam već da to nije dovoljno."
     Naila je osećala da se znoji, znajući da je to odaje, ali nije mogla da se pomeri. Šta da radim? Zaklela sam se Bogu da ću slušati Sionu, ali joj to ne mogu reći.
     "Moraš mi odgovoriti", reče Siona. "Naređujem ti".
     Naila zadrža dah. Ovo je bio tesnac kog se najviše plašila. Nije postojao uzmak. Stoga izgovori nemu molitvu i reče tihim glasom:
     "Zaklela sam se Bogu da ću vam biti pokorna."
     Siona radosno pljesnu rukama i nasmeja se.
     "Znala sam!"
     Topri se zakikota.
     "Umukni, Topri", reče Siona. "Pokušaću da te nečemu naučim. Ti ni u šta ne veruješ, čak ni u sebe."
     "Ali ja..."
     "Ćuti, kad ti kažem! Naila veruje. Ja verujem. To nas održava zajedno. Verovanje." Na Toprijevom licu pojavi se izraz zaprepašćenja. "Verovanje. Verujete u..."
     "Ne u Bogocara, budalo! Verujemo da će jedna viša moć doći glave tiranskom Crvu, a mi smo ta viša moć."
     Naila dahtavo uzdahnu.
     "Sve je u redu, Naila", reče Siona. "Ne tiče me se odakle crpeš svoju snagu, sve dok veruješ."
     Naili uspe da se osmehne, a zatim i nasmeje. Još nikada na nju nije dublji utisak ostavila mudrost njenog gospodara. Mogu govoriti istinu, a da to ide u prilog samo mom Bogu!
     "Da ti pokažem šta sam našla u ovim knjigama", reče Siona i pokaza na listove običnog papira na stolu. "Nalazilo se između stranica."
     Naila obiđe oko stola i pogleda.
     "Najpre ovo". Siona podiže nešto što Naila nije ni primetila. Bio je to sasvim tanak struk nečega... što je izgledalo kao...
     "Cvet?" upita Naila.
     "Nalazio se između dve stranice. A na papiru je bilo zapisano ovo."
     Siona se nagnu preko stola i pročita: "Pramen Ganine kose sa zvezdanim cvetom koji mi je jednom donela."
     Podigavši pogled prema Naili, Siona reče: "Pokazalo se da je naš Bogocar sentimentalan. To je slabost koju nisam očekivala."
     "Gani?" upita Naila.
     "Njegova sestra! Seti se Usmenih Predanja."
     "Oh... oh, da. Molitva Gani."
     "Čuj sad ovo." Siona uze drugi list hartije i pročita:

     'Peščana obala siva poput mrtvog obraza,
     Zeleni priliv plime odražava mreškanje oblaka
     Stojim na tamnoj, mokroj ivici.
     Hladna pena čisti mi nožne prste.
     Osećam miris dima spaljenog drveta.'

     Siona ponovo podiže pogled prema Naili. "Utvrdili smo da je naslov ovoga 'Reči koje sam napisao kada sam saznao za Ganinu smrt'. Šta misliš o tome?"
     "On... je voleo svoju sestru."
     "Da! Sposoban je da voli. Oh, da! Imamo ga sada."