Demonio - Kritike

Kritike upucene na pogresnu stranu,
izgleda da svaka rima stavlja so na ranu,
pa se trude da nadju tu famoznu manu,
koja bice moja Ahilova peta,
ovo je sesta strana sveta, ovde dobrota ne cveta,
ovde mladi ginu od rata
a moje ime bi da umazu u shto vishe blata,
stvarno nemoguce je da niko ne shvata!
razloge i nacine na koje hocu da se izrazim,
sa svim pesmama kojima na binu izlazim,
mikrofon je tu samo urlike publike da nadjaca,
ako moze ideja bolje da se cuje, poruka da se pojaca,
i kao celo moje stvaralstvo da prolazi
mi pred ocima, kada se nadjem tu
odakle sve pocinje i sve se zavrsava,
pa se pitash da li je ta rima prava
da li si mogao mozda bolje nesto da kazes,
sva zestina osecanja, sve potrebe i verovanja,
na papir stavi, svaki lajn je onaj pravi
ako je iskreni, ljudi su vecinom pokvareni,
zavidni, svako ko je drugaciji im smeta,
ko se ne uklapa u sablone koje drugi iscrtavaju
u sta li mene svrstavaju?!
samo da mi je da znam!
i opet sam kao na pocetku sam
slusham beat i pricam svoju pricu
redovima koji su u rimi, neki drugi novce sticu,
nekome se scena dimi, jer taj prizor ne treba da se vidi,
da li sam ja taj koga neko se stidi,
ti vidi, ako mozesh, objasni,
pomozi, isto kao sto bi i ja tebi pomogao,
probao sam dosta toga, izgleda je dosta toga krenulo,
ono sto ne valja, brzo je uvenulo,
a glasine i tracevi uvek potpaljuju ulje,
kako nikom nije jasno, zasto bre samo bulje,
bolje ushi da naculje, mozda se i neka pametna rec cuje...


Samo bi da kritikuju,
Pricu do kraja nece da cuju...
Samo bi da prozivaju,
Svi prave se sve da znaju...
A na kraju svi se ipak... svi se ipak kaju...


Nikako da uspem da rasudim,
pa se cudim jer gledam u ljude koji glume,
galame i pricaju u prazno, zarazno
na okolinu deluju,
radio frekvencije na pogresne brojke steluju,
u Boga ne veruju, veruju u bogatstvo,
skupa kola, imanje, velicanstvo,
do zemlje se klanjam tebi sto me nisi njima ucinio,
da ne bih izazivao dobrim delom se sklanjam,
pa necu u prazno da pricam i da se dokazujem kojekakvima,
mada svako nalazi za pravo da me proziva,
ne izaziva me to toliko koliko cinjenica
da dobro od losheg ne rasudjuju, stalno osudjuju
druge koji im ne odgovaraju, iza ledja ogovaraju
a ipak znaju, makar jednim delom srca
koji se skamenio nije, koji je ostao isti, neiskvareni, kao ranije,
nije me blam, jer i ako ostanem sam,
znacu da to definitivno nisam,
porodica je tu, imaginacija, lazni prijatelji od njih operisan,
i ko zbrisan sa scene zbog ljudi koji ne cene
niti zele da vide mene, tamo gde ne mogu doci,
ja sam odavno krenuo, to da li se krecem krivim putem vremenom ce doci,
jer putanje kojima vecina koraca
zatvaraju krug, zacaran i mali,
gde su svi zavidni, glumataju dobro
ustvari providni, a ja im ne odgovaram,
pa sta ako stvaram, pa sta ako smaram,
da slusaju moje pesme nikoga ne teram,
za razliku od mnogih svoju publiku volim,
ostajem joj veran, bez obzira na sve,
da su samosvesni ugledali bi se na mene
ili na jos neznatan broj onih koji vrede
necu da imenujem, ostali ce da se uvrede,
bitno je da oni to zasigurno znaju,
prica je tu negde na pocetku,
vas zasigurno nece biti na kraju, to svi znaju...

- hvala Marija