Klinicki Mrtav - Tren

Sa sebe strugam prasinu
i popijem rakiju staru godinu

U trenu ja jurnuh na vetrenjacu

Zivot svoj ja poslah
u majcinu...
jer stvarno mi...
kad otrov svoj ispljunuh

I briga me je, ja hvatam po bregu
i pio sam svetlost njenu
kroz telo ja osecam toplotu
i muskost i snagu i volju

U trenu ja jurnuh na vetrenjacu
i vetar joj pozeleh, i udjoh u kucu
da hleb jedem i pijem vodu
k'o bol, covek, kao junak

- hvala Marex