Dečije Branko Ćopić - Kod lijine kuce

Suncani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kucom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježic svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino cista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vjecno u miru, sreci,
nikada lavež ne cula pseci.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za rucak trbuhom cijelim!
Otpoce rucak caroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka cesto zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuce,
za pogibiju lovceva Žuce.
Niže se rucak cetverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

- hvala Margarita Bulgakowa