Satan Panonski - Selim

Jednog jutra ja uvalio jezik Selimu,
on se smije, ko da ništa nije, velim mu;
hajde mili pokaži što si naučio,
jesi l´me zavolio, il sam Ti se smučio.
Želim saznati koliko me voliš,
nemaš svog boga, ne klanjaš, ne moliš,
uradi nešto da mi bude drago,
izludi me Selime i nosi moje blago.

Uključi mali divnu Orijent muziku,
opiči kukovima trbušnjak taktiku,
peder živi, al buljom zavija,
kako se Selim do zemlje savija.
Kurčinom njiše a očima doziva,
meni se diže, znoj hladan obliva,
joj erotike, ko krasna Soraja,
poludjet ću ljudi, gore mi jaja.

Zgodan moj mali sisama miče,
drhte mi noge, znam vraga bit će,
zubima donju on usnu si grize,
ne mogu više, ruše me krize.
Sve brži ritam, jezikom me mami,
kao da viče, dođi, sad smo sami,
Selim me svlači, nema mi spasa,
teška mi muda, ko državna kasa.

Lice mu nježno ko u bajci Alise,
iz zemlje snova, liže mi sise,
kurac ljuti u pupak mi stavlja,
vrištim nek guta, zbog boljeg zdravlja.

Selima je silovala britanska flota,
nađoh ga smrznutog, u Izmiru, kod plota,
jadan, pothranjen, slomljenih krila,
tražili ga teroristi, saharskih sila,
tako sam u ralje kurac mu zabio,
veli da Sultan, na kolac bi ga nabio.

Kaže kontinentalna klima mu godi,
htio bi meni klinca da rodi,
i nije njegova rupa baš mala,
lako bi uz Vazelin, kara mu stala.
Znam, moj Selim nema ni side,
al ima kraste, krv, hemeroide,
i jedina njemu to jeste mana,
pa samo fafa i sperma mu hrana.

- hvala Nekrofil