Jacques Houdek - Carolija

Jos jedan dan
s tobom prolazi
jos jedan tren u tvome krilu zarobljen

zvjezdana prasina
po licu pada ti
kao carolija zvone tvoji osmjesi

i osjecam da zelim priznati
koliko znacis mi
napokon za ljubav zivim
vjerujem u nas

sve ove moje rijeci dolaze
iz srca iskrene
ko san da te ponekad podsjete
koliko volim te

jos jedan dan
s tobom prolazi
jos jedan tren
u tvome krilu zarobljen
beskrajna mastanja
topli dodiri
kao carolija
zvone tvoji osmjesi