Vlado Kalember - Povratak ratnika

Dolazim umoran, nigdje nemam zaklona
i da me pitaš, i sam ne znam kako sam
gone me vjetrovi, na putu kojim prolazim
magle se skupljaju, a ja se tu ne snalazim

Zašto sam došao, ne mogu da odgovorim
nakon svih ratova, tek želim da se odmorim
zašto sad ostajem, ne mogu da ti objasnim
o svemu pomalo, ja moram tek da razmislim

U svim tim danima, kad nisam ljubio
u svim tim bitkama, koje sam gubio
ja sam se čuvao snova, ja sam se bojao boli
ni jedan istinski ratnik ne može nikad da voli

Budi mi utjeha, san, h kojem se vračamo
jer svaki povratak, suviše mnogo plačamo
dolazim umoran, a hladna su sva ognjišta
snjegovi pristižu, a nigdje nemam skloništa

- hvala matej