Boris Novković - Emily

ko nekad i sada
ja do starog grada
prošetam da nađem miris taj
i nebo pred kišu

nova djeca ljube se
na pragu je proljeće
isti je početak ko zna kraj
čuj kako dišu

emily naši dani svi
tiha nježna sjećanja i sad
u njima ti si

emily oči tražim ti
grlim teške puste vječnosti
emily

a moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu još nosim isti znak
u kojem dišu

emily...

- hvala MARINA&HRCA