Goran Karan - Od jubavi san dusa ranjena

Pod mojon provon olujno je more
A nigdi svitla da mi snage da
Sva jidra spustan, zasto da se bore
Od jubavi san dusa ranjena
I neću nazad, nek me vitar nosi
Jer nisan za te moga zivit ja
Kad bog me primi, kad me pita ko si
Od jubavi san dusa ranjena

Kad jednom bude kasno za sve riči
Jer nije jubav rana ča se liči
Kad tilo drće ka da vitar puse
Ti dođi meni, ti dođi meni
Da ti skinen kriz sa duse

I sve san daje, sve je veća tama
I ne znan vise kako san se zva
Jer samo pantin to ča ne bi tija
Od jubavi san dusa ranjena

- hvala ex-staza