357 - Sad

Rođeni smo isti, pod kapom nebeskom nosimo isti znak,
znaš da je život jak, svako želi da ubije neki strah.
Znam za jedan plan da ne svane dan što ga skroji neko bolestan,
da nam pokaže put do hada, proklet bio
rekoh mu nikada! Braća i sestre bez pameti prave
izgubiće duše, ljubav, sreću i glave... na obali čežnje
vodu ne vide' piti,vodu gazim do pasa, vodom stadoh se miti,
biti sve u JEDNOM je želja, to je frka i panika mojih
neprijatelja, jer samo znam za suze i snove i glavom
da razbijam okove. O čemu se radi kad sve ti se gadi,
ukus krvi i zemlje novo stablo se sadi, dok ploča se
vrti od života do smrti, ne treba škola da osetiš bola.
Kažem moja mladost puna života, nova era je, čeka,
zar da gine od skota, biti smrznut, biti dim,
biti nešto što nije film... MIR... biću miran u njemu,
pravdu neću da tražim, pravde ima u svemu hoću dobro,
neću zlo... ej čoveče to je to... Dosta je dosta jaki' ko stene
ne dao Bog da lavina krene, grešni da vide što činiše vazda
što hteše da pokažu ko je gazda... Mašta moćnih i glupost malih
samo zna udri, tuci, razvali, bajke za decu od šlajma i bluda,
znakovi svuda a pitaš me kuda... tuda gde je počeo vek
hoću da hodam kao normalan čovek,
vreme leti a pitaš me kad...kako kad...SAD!!!

- hvala DEnis BP