Eva Braun - Carol Kaye

Zaustavi vreme, osmeh ne resava,
ja moram znati sta se to desava
i ostajem tamo na rubu vremena,
negde daleko izmedju vekova.

I padam, ja padam, budim se i dozivam,
ja padam i padam, tvoj dodir mi je potreban.

Skrivam te vesto na starim slikama,
i opet se trazim u tvojim pricama
i zelim da stane al' nema pomoci,
svaki put telefon kad zazvoni posle ponoci.

Pronadji me tamo gde bio sam pre,
otvori mi vrata za bolje dane,
promeni me sada, zaboravi sve,
ucini neka vreme stane.

Odbrojavam sate, sasvim svejedno je,
sve mora proci, pre ili kasnije.

Pozeleces da me vetar ponese,
k'o posiljku sna do tebe donese,
ljubavi uzmes koliko je dam,
lagano me spustis na dlan,
sve dalje i dalje, okean se sprema,
u pogledu skrivamo sjaj,
sve dalje i dalje i povratka nema,
smehom do suza za kraj.

Stojim u mestu, prolaze godine,
a ti brojis vrane, trenutak istine,
davno su prosli svi vazni datumi,
a ja znam
da nikada neces ovu pesmu voleti.

I hajde oseti ukus ludila,
do sada si retko gubila,
pokazi mi svet u bojama,
i ne mogu da se savladam,
ti dolazis kad se ne nadam
i stara se prica ponavlja.

- hvala MS